U ranim danima pandemije COVID-19 pojavili su se izveštaji o novoj metodi za lečenje blagih slučajeva bolesti.
U bolnicama u Vuhanu, pacijenti su podsticani da vežbaju Ćigong – drevni kineski oblik vežbanja koji uključuje fokusirano disanje i lagane pokrete.
Ali dok su se neki Zapadnjaci čudili, Albert Yeung, vanredni profesor na Medicinskom fakultetu na Harvardu, specijalizant epidemiologije, rekao je da je Ćigong koristan alat u oporavku od niza bolesti.
„Prvo, da bih ovo stavio u kontekst, Ćigong nije bio jedini način lečenja za ljude obolele od COVID-19“, rekao je Yeung.
„Kao dopunski tretman, Ćigong je jedan od oblika vežbanja uma i tela koji pomaže da smanjite svoju reakciju na stres, postanete opušteniji i proizvodite više zdravih hormona poput endorfina.
„Kada vežbate Ćigong, polako i duboko dišete što pomaže u regulisanju autonomnog nervnog sistema… tako da to mnogo doprinosi našem ozdravljenju i samoizlečenju.“
Ćigong je povezan sa poznatijim, ali različitim Taiči-jem (Tai Či Čuan), borilačkom veštinom koja se vežba u Kini od 16. veka u cilju samoodbrane, ali i zbog koristi po zdravlje.
Bieongsang Oh, vanredni profesor na Medicinskoj školi u Sidneju i izvršni direktor Međunarodnog udruženja medicinskog Taiči-ja i Ćigong-a, proučavao je uticaj Taiči-ja i Ćigong-a na kvalitet života pacijenata obolelih od kancera i rekao da imaju sličan uticaj na zdravlje i opšte stanje organizma.
„Moja prethodna istraživanja pokazuju da vežbanje Ćigong-a i Taiči-ja može smanjiti upalu kod pacijenata sa kancerom i poboljšati njihov ukupan kvalitet života“, rekao je dr Oh.
„Posle 10 nedelja, pored standardnog lečenja karcinoma, kontrolna grupa koja je vežbala Ćigong, pokazala je smanjenje umora i nivoa biomarkera upale i poboljšanje raspoloženja (kod anksioznosti i depresije).”
Transformacija mentalnog stava
Tara Brayshaw je direktorka Jin Li Wushu-Tai Chi škole, Ćigong i Taiči škole u Melbournu. Ćigong ju je privukao pre 28 godina nakon sopstvenog straha od raka.
U to vreme, Brayshaw je radila u advertajzingu, prekovremeno, na visoko stresnom poslu i rekla je da je znala da treba da uradi nešto sa svojim telom kao i nešto što će joj pomoći da „smanji stres“.
„Mentalno, to me je apsolutno promenilo.“, rekla je Brayshaw.
„To je bila jedina stvar koju sam ikad radila u životu, gde sam mogla da se usredsredim samo na to i ni na šta drugo.
„Izašla sam sa prvog časa i pomislila: „Sat vremena nisam razmišljala o poslu“. Bila sam potpuno “navučena”.“
Pod nadzorom svog Majstora, Brayshaw je postala prva žena u Australiji koja ima izvršnu ulogu u brojnim odborima, uključujući najviše telo za kineske borilačke veštine u Australiji, australijsku Kung Fu Vušu federaciju.
Navodeći dodatni niz fizičkih benefita, kao što su povećana fleksibilnost i pokretljivost zglobova, Brayshaw je rekla da su otkrivanje Ćigong-a i Taiči -ja „najveći poklon koji sam ikad dobila“.
Sa osnivanjem JinLi pre pet godina, ona sada sa strašću prenosi svoje znanje o veštinama na svojih 250 učenika, od kojih su mnogi stigli u školu tražeći sličnu vrstu predaha.
„Osećaj mira“
Jedna od tih učenica je Hannah Macdougall, dvostruka paraolimpijka i osvajač bronzane medalje koja je predstavljala Australiju u plivanju i biciklizmu.
Macdougall, koja je imala za cilj da se kvalifikuje za Paraolimpijske igre 2021. u Tokiju, navela je Taiči i Ćigong kao jedan od faktora u stvaranju nekih od najboljih rezultata u karijeri u protekle dve godine.
„Počela sam da vežbam pre nekoliko godina, nakon što sam se vratila sa Svetskog prvenstva (u biciklizmu), gde sam imala sudar,“ rekla je Macdougall, koja je rođena bez desne noge.
„Bila sam povređena i radila sam na tome. Dovela sam telo u stanje gladovanja, a zatim se ugojila 8 kilograma, raskinula sa dečkom i otkrila da mama ima rak.“
Macdougall je rekla da je o prednostima Taiči-ja i Ćigong-a čula u podkastu, od elitnog trkača koja je govorila o tome koliko je to bilo korisno za njen nivo energije.
„Bila sam potpuno demoralisana, pa sam guglala i pronašla JinLi. Pridružila sam se i osećala se tako dobrodošlo u grupi, bilo je prelepo“, rekla je.
„Zaista mi se svidelo koliko se to razlikuje od svega što sam ranije radila u elitnom sportu; sporo je i stvarno sam loša u tome.
„Morala sam da ostavim svoju takmičarsku stranu po strani – neću postati Taiči ili Ćigong majstor – ali mi je to zaista dalo osećaj mira.“
Lečenje kroz pokret
To je osećanje koje deli još mnogo Brayshaw-in učenika.
Pauline Farrell (71) zainteresovala se za Taiči I Ćigong pre 14 godina, nakon što je provela deceniju brinući se za svog supruga sa cerebralnom paralizom. Rekla je da je u početku bila zainteresovana za Taiči, jer je mislila da bi mogao da pomogne diskus herniji koja ju je primorala da odustane od tenisa.
„Suprug me je takođe veoma podsticao da to učinim, da izađem iz kuće. I osećala sam se bolje, imala sam više samopouzdanja, bila sam spremnija, jača, leđa su mi bila mnogo bolje, družila sam se i upoznavala nove i ljupke ljude,“ rekla je.
„Ali, takođe mi je pomoglo da budem bolja njegovateljica svog muža: bila sam uzbuđena što sam otišla kući nakon što sam to učinila, jer sam imala taj mali prekid svoje svakodnevne rutine.“
Farrell-in suprug je preminuo pre sedam godina, ali ona je nastavila da vežba Taiči i Ćigong zbog drugih koristi koje je primetila, poput poboljšanja u njenom pamćenju.
„Kako starim, moram da naučim da se sećam stvari. Nisam imala pojma da Taiči i Ćigong imaju mnogo različitih oblika“, rekla je.
„Tako je teško svega se setiti, (ali) to je jedan od razloga što nastavljam dalje, jer je to dobro za moj mozak.“
Niko to ne može bolje potvrditi od 35-godišnje Lorette Bozelle, koja je zadobila povredu mozga u čeonom sudaru automobila kada je imala 19 godina.
Nakon nesreće, Bozell je morala ponovo da nauči da hoda i bila je u velikoj meri oslonjena na lekove za ublažavanje bolova.
Živela je sa trajnom slabošću na desnoj strani tela i rekla je da joj je terapeut preporučio Taiči i Ćigong zbog njihovih „neuroplastičnih“ prednosti.
„Primećujem da sam sada svesnija, imam veću jasnoću i mobilnost“, rekla je.
Koristim najnižu dozu opioida na kojoj sam prilično dugo, i znam da su Taiči i Ćigong veliki deo toga. Za mene je to lečenje kroz pokret“.
Bozelle je sada započela obuku za instruktora Taiči-ja i Ćigonga i želi da edukuje druge ljude sa invaliditetom ili povredom mozga o tome „koliko im to može pružiti“.
„Mislim da ne bih bila ovde bez Taiči-ja ili Ćigonga. Videla sam da to menja moj život i živote mnogih ljudi. Želim da pružim tu istu priliku drugim ljudima koji su u sličnoj situaciji kao ja.
Tekst prevela: Nina Nikolić
Foto: Aleksandar Šljivić
Vežbu Ćigong na cover fotografiji prikazuje: Valentina Šljivić, instruktor Taičičuana i Ćigonga u centru za psihofizički razvoj „OSAM“
Copyright OSAM