Šta znači „pravi čovek“?
Pravi ljudi iz prošlosti nisu se plašili
Da budu usamljeni u svom mišljenju.
Nije bilo velikih podviga. Nije bilo planova.
Ako ne bi uspeli, ne bi žalili.
Nije bilo samočestitanja na uspehu.
Verali su se uz litice, a nikad se ne bi čak ni oprljili.
Njihovo znanje je na taj način sve vreme
Težilo Taou.
Pravi ljudi iz prošlosti
Spavali su bez snevanja.
Budili su se bezbrižni.
Hrana im je bila jednostavna.
Disali su duboko.
Pravi ljudi disali su na pete,
A drugi kroz jednjak
Napola se gušeći.
U raspravama su nizali dokaze
Kao što se pri bljuvanju izbacuje povraćka.
Gde su izvori strasti
Duboko usađeni,
Nebeska vrela
Brzo presuše.
Pravim ljudima iz starine
Nije bila poznata žudnja za životom
Niti strah od smrti.
Njihov ulaz je bio lišen zadovoljstva,
A njihov izlaz, tamo u daljini,
Odvijao se bez otpora.
Kako je došlo, tako je otišlo.
Oni nisu zaboravili odakle su došli,
Nisu pitali kuda idu,
Niti su grabili nepopustljivo napred
Istrajavajući na svom putu kroz život.
Prihvatili su život kakav je pristizao,
Radosno;
Prihvatali su smrt kakva je pristizala,
Bezbrižno;
I odlazili su gubeći se na horizontu!
Nije im padalo na pamet da se suprostavljaju Taou.
Oni nisu pokušavali svojim trudom
Da ispomažu Tao.
Oni u bili ti koje zovemo „Pravi ljudi“.
Čiste svesti, lišeni misli,
Vedra čela, spokojnog izraza lica.
Da li su bili hladni? Hladni koliko i jesen.
Da li su ili topli? Topli koliko i proleće.
Sve što je dolazilo od njih
Pristizalo je u tišini, kao četiri godišnja doba.
Tekst pripremila: Valentina Šljivić
@copyright 2022 OSAM
1 Comment on “Pravi čovek”
Comments are closed.